Ispred Kašine kuće rasla je  raskošna ljepotica. Velika krošnja, žalosne vrbe, kojoj su se  vitke grane, istkane poput dugih vilinih  kosa  pružile do zemlje. Prije neku godinu Kaša se pobrinuo da ona izgleda puno ljepša, pa ju nekako u ovo vrijeme oko Uskrsa  malo sredio,  odrezavši poneku granu. Nakon dotjerivanja i uljepšavanja narasla je  Kašinoj ljepotici  bujna vrbolika krošnja zelenkastih dugih i vitkih  grana. Mnoge ptice nalazile su svoje stanište a često i utočište  u bijegu pred progoniteljima. Živjela je krošnja svojim užurbanim životom uskovtlalim glasom pjevica. U sjeni njene velike krošnje  za vrijeme ljetnih žega znalo se okupiti momačko društvo kako bi se osvježilo u hladnoj pivi.  Taj intenzitet blagostanja bi dolazio do izražaja u vrijeme Gospojine kada je Kaša dolazio na odmor. Ili pak za vrijeme zima kada napadaju snjegovi u božićno vrijeme kada bi  se ova ljepotica  zaogrnula u bjelinu zadržavajući snijeg na svojim vitkim granama i uljepšavajući Kašinu kuću. Bila je ona Kašin ponos.

               Kako je  današnje vrijeme  odiše posebnim mjerama  sigurnosti  prožeto uvedenim mjerama samoizolacije ili pak sa ograničenim kretanjima što se posebno odrazilo za gastarbajtere u ovogodišnje  vrijeme Uskrsa.  Kako Kaša ove godine nije  mogao doći za Uskrs nekomu je zasmetala bujna vrbina krošnja pa ju je odlučio na svoj način malo pokratiti, podšišati ili pak srediti.  Nažalost,  dobro su je sredili, pa je tako ova ljepotica dobila  novu frizuru, kakve tinejdžerice sa hipi frizurom. 

           Nadamo se da će ova ljepotica ponovno, za neko vrijeme, zasjati ljepotom u svoj svojoj punini i postati mjesto novog života, bar za ptice.    Vidjet ćemo.