Po toplom i sunčanom danu, neuobičajenom u ovo doba godine,  prošetam po selu i zabilježim događanja koja mi se učiniše interesantna.  Ako netko ne umre u selu, rekli bismo ništa nova, sve  uobičajeno.

Jutro nas probudi dosta hladno sa velikim mrazem i temperaturom od -6 celzijeva, a dnevna temperatura dostiže do +18, što  uz zrake sunca čini  još toplijim danom,  pa šetnja po okolici postaje primamljiva, pa bilježim:

U popodnevnim satima duvanjsko polje a pogotovo južni dio polja našao se u plamenu i gustom dimu koji  visoko suklja u atmosferu šireći se po cijelom prostoru. Dulje od mjesec dana se pali i žari poljem, kao da su sela  puna piromana. Svako malo šetnja pojedinaca po polju ostavlja vidljiv trag. Od spaljene trave i drugog raslinja ostaje: crnilo, pepeo i spaljena zemlja.  Kao da ovo postaje uobičajena pojava. Svake godine, koja je izražena ako ne u jesen onda  u proljeće izražena je ova pojava za koju ne vrijede upozorbe nadležnih institucija.

Ne osvrćući se na ljudski nemar put me vodi do pčelinjaka gdje me rad i zujanje pčela oraspoloži i budi nadu u bolju medonosnu sezonu. Pčele rade i unose pelud od liske i uskoro bi trebalo krenuti leglo. Nadati se za dobru i mednu sezonu. U kutku iza zida toplina sunca izmamila je ljubičice koje su procvale u  svojoj raskoši,  najavljujući dolazeće proljeće i ljepše dane.

Malo dalje u bašti  jato kokoški  na suncu prpa u rahloj zemlji. Pijetao se razmahuje krilima ne krijući  zadovoljstvo toplinom dana.  U prančioku uz kuću  čuje se kao umirovljeni gajstbajster u  mirovini  u svojim skorim devedesetim godinama  snažno udara krampom i  kopa zemlju uklanjajući je kako bi postavio kaldrmu i taklo proširio prostor za kretanje oko kuće. Ništa neuobičajeno da  nebi Šimuna na ovakvom lijepom  danu  zatekli da radi. To bi bila  vijest, iako je devedeseta na pomolu.

I tako dalje u šetnji dolazim do Križe. Zatičem njegovo blago kako na suncu uživa u slasnim zalogajeima sijena. U pojati prava strka od janjaca koji svojom igrom zaokupiti moju pozornost. Sve je živo, ovogodišnji prirast janjaca u pojati kod Križe u punom je jeku.

Ispod kuće o grani visi netom pripremljena mišina, koju će ako Bog da na ljeto Križe napuniti ovčjem sirom, kako bi ljubitelji ove delicije mogli uživati u daleko poznatim proizvodom, sir iz mišine. „ Križin sir“.

I na kraju svratim na kavu kod Križe. Zateknem susjede i kumove Iku Radoš „Slavkova“ i ženu mu Anu kako u veselom razgovoru krate ovo zimsko vrijeme. E kad se ovo društvo okupi budite sigurni da ne nedostaje lipe i ugodne priče. Bi tako, na dan Gospodnji na veljaču 17. 2020. godine.