Prijateljstvo koje se  postigne u svoj svojoj punini traje vječno i kad netko od njih napusti ovozemaljski život.  Za Kašu i pokojnog Vuju zasigurno će vam svatko reći  da su to prijatelji koje je samo smrt mogla rastaviti. Povezani da su jedan drugog  u dušu.   Prijateljstvo kojeg su  njih dvojica izgradila traje još davno  prije rata a u ratu je doživjelo svoju kulminaciju.  Jedan bez drugog  nisu išli nikud. Na karte, u kafiće na teren, uvijek spremni. Život njih dvojice   je bio nezamisliv da nisu skupa, ukoliko su tu, u svom Omolju.  Istinski su to domoljubi i dragovoljci Domovinskog rata.

               Kad je pokojni Vujo napustio ovozemaljski život u siječnju ove godine  u 58 godini života bio je to težak udarac za Kašu. Nema priče u kojoj se neće dotaknuti njihovih dogodovština.  Svaki put kada Kaša dođe iz Njemačke, gdje se nalazi na radu, uvijek  se svrati na groblje kako bi se  pomolio za pokoj njegove duše.  Tako smo ga za Svi svete zatekao Kašu kako  u tišini moli na grobu svog prijatelja  Vuje za pokoj njegove duše.  Dok je spuštao upaljenu svijeću probudile su mu se emocije. Kanula je suza, suza za istinskim  prijateljem bez kojeg je ostao prije deset mjeseci. Pokoj vječni daruj mu Gospodine!