Jutro je . Nije još svanulo . Još jedno jutro,još jedno rađanje dana koje bolje da se nikada nije dogodilo . Kažu da je zora , svitanje , izlazak sunca , rađanje novog dana nešto najljepše . Kažu da je nova zora , novi izlazak sunca simbol ljepote , sreće , veselja , da je simbol novog života.
E pa nije , nije u mojem životu . Možda sam je volio prije . Više ne . Previše je sjećanja , previše je tuge.
Drugi dan je operacije Bljesak. Ciljevi poznati, podijeljeni . Kako , kuda , odakle , tko , čime. A meteo ??? Svanulo je ali sunca simbola života nema, muljaža  od jutra,  kako je u zoni cilja?  Čujemo da 24 ne mogu , mi moramo , moramo zbog onih junaka na zemlji koji kada nas čuju i znaju da smo sa njima izvode nemoguće, njima ne smeta ništa. Ni bura ni jugo , ni kamen ni blato , ni sunce ni kiša, e zbog njih polijećemo i kad nije moguće . 
Dečki idemo, zadnje je što sam čuo da je moj zapovjednik eskadrile rekao, urezalo se to duboko u mozak. A mogao je jednostavno reći idite ili idi , zar bi netko zamjerio , e to je razlika koja opisuje čovjeka junaka i kukavicu . On je rekao I D E M O . Pravi vođa uvijek će reći ili idemo ili idem , jer je vođa , jer je lider , jer nije šupak .
I otišli smo , bio sam u prvom, Marin u drugom , polijećemo prvi , 5 min iza Rudi i Zdenko . U zaletu na polijetanju pogled odlazi lagano lijevo i tada zadnji put vidim Rudijev avion i Rudija , upravo prolaze stazom za voženje. 
U djeliću sekunde prolazi misao , hoćemo li se svi vratiti i to je sve što je bilo od emocija u tom letu , nakon te trenutne slabosti pretvaraš se u stroj . Emocije marš van iz aviona . Imaš dvije opcije . Ubij ili budi ubijen i to je bit posla pilota borbenog aviona. I dalje neću , neću o kišici , vidljivosti ni kilometar, ne mogućim uvjetima , o danu ranije kad smo odradili po normalnom meteu , o .......
          Zadaća je izvršena , vođa eskadrile se više nikada vratiti neće , kako da kažem uspješna zadaća kad se Rudi vratio nije , jednostavno ne mogu , ne mogu ni slaviti Bljesak jer izgubili smo zapovjednika , znam da je oslobođena velika teritorija , znam da smo pobijedili , znam da se slavi pobjeda , da je to normalno , ali ljudi ja slaviti ne mogu , otišao je Rudi , otišla su 42 junaka , ja slaviti neću i točka. 
Kajče  nek ti je vječna hvala , leti nebeskim prostranstvima ili počivaj u miru , kako te volja. Nek je vječna slava i hvala junacima i vitezovima Bljeska .
Počivajte u miru.