Spomen na Vukovarskog heroja našeg omoljanina Ivana Krajinovića – Iću koji je rođen 14. listopada 1966. Godineu Omolju a ubijen od strane srbočetničke bagre 20. studenoga 1991. godine na Ovčari.
Što o našem heroju govore njegovi preživjeli suborci:
Damir nam kaže da su pripadnici HOS-a u Vukovar stigli u tri skupine i to:26./30. rujna 1991. trideset i devet bojovnika 28.rujna 1991. četrnaest bojovnika i 29./30. rujna 1991. još pet bojovnika. Dalje Radnić kaže:“To je ukupno 58 bojovnika, od kojih je dvadeset i pet poginulo ili nestalo, šest ih je izašlo iz logora (u Nemetinu 14. kolovoza 1992.), devet je izašlo konvojem 19. listopada 1991. kao teški ranjenici, od njih osamnaest, u toj akciji sedam ih je ranjeno.“ Brojke govore: od 58 bojovnika HOS-a, dvadeset i pet ih je poginulo ili nestalo, a dvadeset i šest su teži ili lakši invalidi. Ranjeni su od krhotina minobacačke granate 9. studenog. 1991., Ivan Krajinović Ićo je, teško ranjen, ostao u bolnici do pada Vukovara i ulaska neprijatelja u tu medicinski ustanovu. O njemu se neće ništa znati do otkrića i otkopavanja masovne grobnice na poljoprivrednom dobru Ovčara, nedaleko od Vukovara.“
Ivan Krajinović - Ića, dragovoljac HOS-a iz Kutine a rodom iz Tomislavgrada (Omolje), u obrani Vukovara i Sajmišta, jednoga od najtežih dijelova vukovarskog bojišta.
Prilikom jednog velikog neprijateljskog napada ranjen je na Sajmištu jedan od pripadnika HOS-a, Željko Soldo (koji je isto stigao iz Kutine u obranu Vukovara.) Soldo je ručnim bacačem uništio tenk, zatim se vratio da sa još jednim punjenjem gađa i pješadiju, međutim, u tom trenutku je ranjen, i to na više mjesta, u ruku, nogu, stražnjicu, trbuh...gotovo da nije bilo mjesta gdje nije ranjen. Tada se Ićo zaletio po njega na ulicu i izvukao ga na sigurno, te ga previo zavojem za prvu pomoć dok je borba trajala, a medicinskom vozilu je javljeno da dođe po njega i preveze ga u bolnicu. Krvario je iz trbuha i izgledalo je ispočetka da mu nema pomoći, no metak u trbuh ga nije pogodio izravno, nego više sa strane. Kao teže se pokazalo ranjavanje u potkoljenicu, izravno u kost, pa je trpio velike bolove. Željko je izašao iz Vukovara jedinim konvojem teških ranjenika, 19. listopada 1991. Živ je i danas.
Ićo nije preživio bitku za Vukovar. Ranjen je i završio u bolnici, a ubijen je po padu i okupaciji Vukovara na Ovčari.
