Prije nekoliko dana Vukadini posjekoše vitku i rasprpošnu Topolu.  Ni 40 godina nije navršila a već je nadvisila sve oko sebe i bi prepoznatljiva svojom velikom krošnjom koja je dominirala cijelim prostorom. Kako za mjesto odakle je donesena kao i njeno sađenje  Blago ima lijepih uspomena, nije mu bilo svejedno donijeti ovu odluku. Da je bila nekog žgoljavijeg rasta možda bi još rasla ali ovako odluka je bila jednoglasna i bratska. Smeta.

            Skupilo se desetak odvažnih momaka kako bi pripomogli da se posiječe ova ljepotica. Prostora za pad nije bilo puno na izboru. Za to je trebalo sve predvidjeti pa uz pomoć sajli i španera odrediti pravac  njenog pada. Kako riješiše tako i bi.  Odreza je Bože po svim pravilima a snažni momci uz pomoć konopa pripomogoše  da topola ne pane po obližnjoj pojati ili sušari. Uz pomoć sugestija Križe i Šimuna koji promatraju iz prikrajka davali su posljednje upute  da se ne bi nešto pošlo po zlu.

            Od nekad vitke i razrasle topole  ostadoše dva trupca od kojih će se po preporuci napraviti stolovi koji će biti uspomena na nekad tako živa vremena.