Nakon što se izlila Ričina iz svog korita i poplavila sve nizvodno  uputih se do Studene da vidim to izvorište nabujale i hirovite  nam rijeke. Jutro me zateče u prekrasnom krajobrazu čistog jesenjeg tek okupanog dana. Dok se nizvodno od Studene bilježe visoki vodostaji a Studena živi uobičajen dan. Sve je tiho, mirno i umiveno. Nema hirovitosti vrila niti jakog buka niti huka vode.  Samo što mi miris vlažne lužine nadražuje nosnice ili pak snop sunčanih zraka što se sramežljivo probija kroz granje i ponešto ostalog vlažnog vrbovog lišća  očarava moje vjeđe. I dok mi pogled luta  okolo, vidim  tamo malo dalje od mog motrišta u sjeni šikare na vlažnoj ledini izmigoljila poneka gljiva gonjištarka. Kako sunce polagano izlazi i obasjava ovaj prirode raj tako se poneka ptičica  javlja svojim cvrkutanjem skakućući u obližnjem šumarku ili je iznenađena mojom posjetom. I dok gazim po vlažnoj i vodom natopljenoj ledini izletišta Studene pokušavam odgonetnuti na pitanje količine vode koja plavi nizvodno a Studena sa izvorištem i količinom njene vode ne daje odgovor.

            Bezobzira na jutarnju znatiželju bilo je ugodne bar na kratko vrijeme boraviti u ovom očaranom kutku duvanjskog polja koja uvijek dotakne dušu sjedinjujući čovjeka i prirodu.