f

Sjećanja na fra Barišu Drmića, veliki pokornik i molitelj čija je molitva tvorila čudesa.

Fra Bariša bijaše veliki pokornik i ne samo molitelj već sama molitva.

O fra Bariši rekoše:

Jela Krištić, (80 godina) iz Borčana, rodom iz Omolja; „Još uvijek ga se dobro sjećam. Ako može biti svetac na ovoj zemlji, onda je to bio fra Bariša.   Za mene je on jedini čovjek što se tiče svetosti i dobrote! Sjećam se, jednom sam mu donijela nešto blagosloviti. Tri sata smo oboje klečali i molili. Za što bi on molio i što bi on blagoslovio, sve bi bilo u redu.“

            Marko Karačić, iz Crvenica (90 godina) veli za njega: „fra Bariša je silno volio ljude, imao je uvijek vremena za njih i njihove potrebe. Bio je sama dobrota i blagost, nikada nije bio strog. Lijepo je propovijedao, dugo je na koljenima molio. Toga sam toliko puta bio svjedok. Svojim očima sam gledao i čudesa koja su se događala po njegovoj molitvi i blagoslovu“.

            Stojan Radoš, (77 godine) zvani „Samac“ iz Seonice kaže: „Poznajem dobro fra Barišu. Mene je on vjenčao s mojom kršćankom. Tako bi on zvao ženske. Brak mi je bio blagoslovljen. Imali smo 15 djece. Ovakvog svećenika nije bilo nadaleko, ali je ne nalazim mane nijednom svećeniku. Bo sam svjedokom kad je on tu ispod kuće iz našeg vrtla tjerao gusjenice. On je klečao i molio, a i mi smo svi klečali. I kud im je on odredio, tuda su one išle… .“

            Petar Radoš, (81 godina) zvani Perija iz Seonice pripovjeda kako se zapalila štala Šimuna Pokrajčića u proljeće 1927. godine. Puhala je velika bura, a bila je noć. Izgorjelo je Šimunu 200 ovaca. Prijetila je opasnost cijeloj Seonici da ne izgori. Odmah su otišli probuditi fra Barišu. On je došao i stao moliti. Vjetar je skrenuo u drugom pravcu. Tako je bilo spašeno selo da ne izgori. Svjedoci su Seoničani koji su i danas živi.

nastavlja se…