Već je početak proljeća ali zima se ne da. Ožujak prevrtljiv kao što nekada narod reče: "Lažac laže snigom maže ispod sniga novu travu kaže ". Kako je i ovo vrijeme početka proljeća u duvanjskom kraju često bi osniježilo. Nekada je to bilo problematično jer su zalihe sijena i slame koje su vrijedne ruke poljoprivrednika pripremile za zimu stoci za hranu bile bi na izmaku. Bio je bitan svaki dan kada će blago (stoka) moći izići na pašu u prirodu. Narod je svoje želje izražavao kroz razne slagalice u stihovima koje su odražavale prirodni ciklus vezan za kraj ožujka. I pored češće iznenadnog snijega kao što je i ovog ljeta Gospodnjeg 2018. godine proljeće bi najavljivalo svoj dolazak.
Ptice su svojim cvrkutanjem najavljivale proljeće.

         Narod je i te pjesme ptica u njihovo ime pretočio u stih kroz riječi "O Grguru (12. 3. ) savit ću gnjizduru (gnijezdo) o Josipu ( 19. 3.) doću i nosit ću ". 
Kraj ožujka često nije odgovarao željama izraženim riječima "Blagovist (25. 3.) čobani unesvist goveda uobist ".
           I tako bi zima nastavila svoj tijek i početkom travnja. Samo je vrijeme i prolaznost stalna. Za nas putnike na kratke staze vremena dobro je rekla pokojna prija Jaga da; "Teku danci kao sanci a godišta ko i ništa".
          Protekoše vremena nestadoše stada ovaca, nesta volova bukača, krava, konja i čobana. Svijet se iselio i kraj opustio. Vrijeme ponavlja svoje cikluse zima se ne da proljeću snijegovi kite grane drveća i bijele nizinu Duvanjskog polja. Stari napjevi ostaše samo u sijedim glavama kao sjećanja na minula vremena.

                                                                                              /Jozo Grgić – Jozica/

                                                                                                 foto, Bože Radoš,