Sjećanja na fra Barišu Drmića, veliki pokornik i molitelj čija je molitva tvorila čudesa.

Fra Bariša bijaše veliki pokornik i ne samo molitelj već sama molitva.

Gdje god je fra Bariša službovao, narod ga je dobro pamtio po dugoj molitvi i strogoj pokori. On je dobro znao da je molitva srce i duša naše vjere, da bez nje nema istinskog kršćanskog života. Za fra Barišu je molitva bila drugi susret i razgovor s voljenim Bogom, nebeskim Ocem. Zato je stalno uzdizao svoje srce i pamet, čitavo svoje biće k Bogu, sjedinjavao se s njim. Tu je nalazio okrjepu i snagu za svagdašnji život. On je dobro znao da se poniznim i pobožnom molitvom može sve postići. Ono što piše Toma Ćelanski za sv. Franju Asiškkog, mogli bismo reći i za fra Barišu: „Ne bijaše on molitelj, već sama molitva“

O fra Bariši rekoše:

fra Šime Ančić, „Bio je to čovjek velike molitve. Nikada mu nisam došao, da ga nisam našao u crkvi, gdje kleči. Kad god sam došao, morao sam mu naložit vatru i skuhati ručak, jer niti je kuhao niti vatru ložio..“ izjavu uzeo fra Rufin Šilić 1950, godine. ( fra Šime je bio župnik u Bukovici)

fra Klemo Doko, „ Ništa on nije znao, nego Boga moliti.“

fra Jakov Bubalo, „ Ljudi koji pamte fra Barišu, govore o njemu kao o anđelu Božjem koji je u ljudskom liku prošao seoničkom župom i obasuo je svakim blagoslovom. Ali i oni koji fra Barišu ne pamte, nose ga duboko u srcu – kao sveti dar i svetu baštinu što im namriješe njihovi očevi i djedovi…. Tragovi svetih evanđeoskih ljudi urezuju se snažno i utiskuju se tajno…“

                                                                                   … nastavlja se…

                                                                       fra Petar Ljubičić