Dok sam jutros obilazio po Rošićima kako bi napravio što bolju fotografiju inspiriran snježnom idilom jutrošnjeg snijega naiđem na neuobičajenu hranilicu za ptice. Na staroj jabuci, koju je brat mu Milan davnih šezdesetih donio iz Rakitna dok je išao u osnovnu školu  i posadio ispred kuće,  vidim obješenu koru slanine o jednoj grani jabuke na koju svako malo slijeću sjenice. Kljucnu po nekoliko pute i brže bolje skriju se u krošnji obližnje jele koju je jutros ogrnuo snijeg. Svako malo nova sjenica ili više njih na kori slanine. Na stotine sjenica se okupilo jutros da uživaju u jutrošnjoj gozbi. Ne samo sjenice na ovo hranilište znaju doletjeti i veće ptice, kos, djetlići a i neke druge koje po riječima Križe i ne pozna.   Tako Križe svake godine čim zima stisne hladnoćom hrani ptice pokućarke kojih kod njega ne manjka. Ljeti ni zimi ovdje cvrkuta ptica ne manjka.