Dok sam prije neki dan, u povratku sa redovitog pješačenja  poljem, navratim do dvojice razgovorljivih umirovljenika kako promatraju polje i glasno razgovaraju. Kod kuće Ike Slavkova zatičem Iku i Šimuna kako vode ozbiljne razgovore oko izgradnje njegove pečenjare, koja je pri samom završetkom gradnje.  Za sve one koji  poznaju ovu dvojicu rekli bi, to je uobičajen način razgovora.   Dok su njih dvojica glasno razgovarala, na trampolinu Ikina unučad izvode raznorazne vratolomije junačeći se tko će bolji salto napraviti.

Dok sam slušao razgovor ove dvojice umirovljenika ubrzo stiže Ana (Garačuša) sa kavom, ko naručena. Ne svojom krivnjom uključiše i mene u razgovor, ne samo zbog kave već da im potvrdim njihove zaključke o  pečenjare.

Pečenjara je dobra i velika samo je pitanje koliko će se vatri u njoj zapaliti i mesa ispeći. E to ćemo vidjeti.

                                                                                   Bože Radoš