Prije dva dana u Kraljevoj Sutjesci, jednom od središta i simbola Hrvata Središnje Bosne i šire, dogodio se nemili događaj kada je jedna veća grupa ‘mladića i djevojaka’ upala u dvorište franjevačkog samostana. Učinili su to bez ikakve najave i odobrenja mjerodavnih, noseći svoje ratne zastave, upravo one pod kojima su Hrvatima ovoga kraja 1993. godine izvršeni brojni zločini.
Također, to se dogodilo upravo pred održavanje svete mise i te je to kod nazočnih malobrojnih preostalih mještana izazvalo, zbunjenost i zebnju ali i ogročenje i revolt, osobito kada su svojim simbolima oskrnavili i sam kip kraljice Katarine!
Kako se saznaje, riječ je o pripadnicima pokreta “Antidayton” čiji su temeljne točke programa sljedeće:
– Hrvati u BiH ne postoje,
– Hrvati nemaju nikakve veze sa srednjovjekovnim Bosanskim Kraljevstvom
– Hrvati nemaju što tražiti u Kraljevoj Sutjesci i Bobovcu i u cijeloj BiH
O ovom nemilom događaju i novom udaru na preostale Hrvate tog kraja oglasio se i gvardijan granjevačkog samostana, fra Stjepan Duvnjak tekstom kojeg prenosimo u cijelosti:
AntiDayton – zastrašivanje manjine iskrivljenom poviješću
U nedjelju 30. listopada 2016. je oveća skupina nenajavljenih posjetitelja s dvanaest razvijenih zastava srednjovjekovne dinastije Kotromanića (zastave s ljiljanima) prošetala dvorištem franjevačkog samostana u Kraljevoj Sutjesci te izazvala zbunjenost i zaprepaštenost kod vjernika katolika koji su se upravo skupljali na nedjeljnu sv. misu. Elementarni znak kulture i pristojnosti pretpostavlja najavu bilo kakve manifestacije u tuđem dvorištu. U konkretnom slučaju je manifestaciju trebalo prijaviti poglavaru Franjevačkog samostana i nadležnim općinskim policijskim strukturama. Budući da su franjevci nedjeljom prije podne svi zauzeti svećeničkim obvezama, nisu mogli skup ni primijetiti niti se o njemu informirati. Tek naknadno su saznali da se radi o pokretu AntiDayton koji se na svojoj službenoj stranici www.antidayton.compredstavljaju kao odlučni negator Daytosnkog sporazuma. Na istoj stranici su i posve jasno predstavili cilj svoga pohoda: Hrvati u Bosni i Hercegovini nemaju nikakve poveznice sa srednjovjekovnim Bosanskim Kraljevstvom, ergo, nemaju što tražiti u Bosni i Hercegovini. Kamera samostanskog video nadzora je sve to bilježila od 10,35 do 11,05 h. Ovakav mentalitet i mentalni sklop nije u Bosni i Hercegovini nepoznat u sve tri etnije, a njegove pogubne posljedice smo proživljavali kroz strahote minulog rata. Uz ine predrasude i ideološke napetosti na vrhu ljestvice stoje razlike u interpretaciji zajedničke prošlosti te negiranje ili pokušaj korekcije kolektivne memorije drugoga prema vlastitom modelu. Posve jasno kazano to je pokušaj nametanja svoje volje drugome i prisvajanja prava određivanja tko je za Bosnu, a tko protiv Bosne i za koga u njoj ima, a za koga nema mjesta.
Kakve poruke šalje AntiDayton javnosti i zašto su zastave s ljiljanima zasmetale Hrvatima katolicima koji su se skupljali na nedjeljnu sv. misu, središnje molitveno slavlje katolika?
Izvan je sumnje da je Dayton zaustavio rat u Bosni i Hercegovini. O tome postoji i većinska suglasnost. Zato totalno negiranje Daytonskog sporazuma znači uklanjanje barijera za nastavak rata ili u najmanju ruku etničkog čišćenja. Proglas AntiDaytona glasi: Dayton pod beton. Nitko kome je stalo do boljitka države Bosne i Hercegovine ne dovodi u pitanje potrebu za korjenitom reformom Daytona u svim segmentima koji koče normalan, funkcionalan i pravedan društveni poredak Bosne i Hercegovine. Međutim, u Bosni Hercegovini Dayton ima okus meda i pelina. U segmentima koji pojedinoj strani odgovaraju on se topi u ustima poput šećera, a protivni elementi su poput pelina. Tako će to biti i tako će ga se razvlačiti dok se ne dovede na mjeru koja vodi stabilnom i prosperitetnom bosansko-hercegovačkom društvu.
Na prvi pogled može se činiti čudnim i nerazumljivim zašto zastava urađena po modelu grba srednjovjekovne dinastije Kotromanića zbunjuje Hrvate Kraljeve Sutjeske. Ako je u nečijoj memoriji čuvano srednjovjekovno Kraljevstvo Bosanasko, onda je u njihovoj, jer franjevci koji su ih vodili i bili im bliski nikada nisu prestali, ni u najtežim vremenima, čuvati uspomenu „na naše slavno kraljevstvo bosansko“ kako između ostalih piše fra Stipan Margitić na početku 18. stoljeća. Treba li nekome dokazivati da su se franjevci više od sto godina srastali s bosanskim vladarskim dvorom i na njemu ostavili tragove svoje prisutnosti. Zar o tome ne svjedoče arheološki artefakti zapadne kršćanske provenijencije otkriveni šezdesetih godina prošlog stoljeća i pohranjeni u Zemaljskom muzeju u Sarajevu. Hrvati Kraljeve Sutjeske nemaju nikakve poteškoće svojom prihvatiti baštinu srednjovjekovne Bosanske države i sve njezine simbole.
Međutim, valja imati na umu činjenicu da brojni simboli imaju svoje dijakronijsko značenje, pa tako i simbol Kotromanića. U određenom povijesnom trenutku on je prestao značiti ono što je značio Kotromanićima i postao je simbol jedne od strana u posljednjem ratu u Bosni i Hercegovini. Pod tim znakom su posve razorena brojna sela Kraljeve Sutjeske, a njihovi stanovnici protjerani. To se može potvrditi golim okom. Ispod tog simbola postavljena na stijeni iznad samostana na visokom jarbolu 1997. su ispaljene tri granate na Franjevački samostan u travnju 1997., pred sam posjet pape Ivana Pavla II. Sarajevu. Eto zašto se Hrvati Kraljeve Sutjeske osjećaju nelagodno kad im netko ispod nosa maše zastavom s grbom Kotromanića i to dok se oni okupljaju oko slavlja koje čini bit njihova kršćanskog identiteta.
Gdje je izlaz iz ove paranoje koja izrasta iz pseudo povijesti bosanskog srednjovjekovlja, njezina legendarnog i mitološkog oblikovanja. Prava alternativa je slika povijesti bosanskog srednjovjekovlja temeljena na dokumentarnoj i kontekstualnoj historiografiji, oslobođenoj svih ideoloških primjesa i svakojakih učitavanja. Takva historiografska građa bez sumnje postoji, ali se ne uklapa u suvremene ideologije. Uz to, imperativ je u Bosni i Hercegovini njegovanje senzibiliteta za razlike i njihovo iskreno uvažavanja jer su one sastavni dio njezina povijesnog nasljeđa. Drugačije, kako to metaforički ističe akademik Dubravko Lovrenović, budućnost Bosne će i dalje ostati u retrovizoru. Etničke i nacionalne razlike će se i dalje promatrati kao objavljene istine, a ne kao rezultat jednog dugog i kompliciranog povijesnog procesa. Očitovat će se u mahanju simbolima i učitavanjem u njih sadržaja koje ih svjetlosnim godinama udaljavaju od njihova prvotnog značenja. A to dalje znači postavljanje prošlosti kao modela suvremenog života, a ne kao dijela vlastite deidealizirane baštine koja treba ostati predmet povjesničara i prigodničkih obilježavanja.
