Omolje; 22. kolovoz 2016. godine
Nedjelja, dan za šetnju i planinarenje. Pošto mnogi od nas planinara „Orlova stina“ nismo otišli na Dane planinara Herceg-Bosna u Novi Travnik red je prošetati po Smiljevači pa se na takav način pridružiti proslavi Dana planinara HB. Kad najmanje planirate uvijek bude odlično. Tako nas trojica, Mate, Zdravko i moja malenkost krenusmo oko podneva prema seoničkoj planini prateći makadamski put. Put nas dovede do Željkine vikendice gdje smo zatekli Željka i Jozu Markić sa suprugama kako spremaju poseban specijalitet, kojemu bi zavidio i sam Veljko Barbieri. Nakon što nam pojasniše da se za ručak sprema pivac i zec u jednom loncu, koji već odavna krčka na vatri uz prilog domaća pura, ne odbismo poziv za ovu ne baš svakodnevnu spizu. Dok ručak bude gotov, za oko sat vremena, mi ćemo do crveničke vikendice, bez ranaca, jer ovaj put nam ne treba. Uz put susrećemo još nekoliko zanesenjaka u prirodu koji uživaju u dubokom hladu bukove šume. Po lijepom sunčanom danu prava je uživancija šetati po prekrasnim prostorima Smiljevače s koje puca pogled prema: Rakitnu, Čvrsnici, Vranu i dalje prema Duvanjskom polju. Fotografiramo sve te poglede. Po povratku osjećamo glad i pomalo žurimo nazad do vikendice gdje zatičemo još pridošlih gostiju. I ko naručeni, vrijedne žene spremaju stolove u bukovoj hladovini a miris spremljene hrane širi se prostorom. Moram priznat, ručak za polizat prste. Svaka čast Ivanki Pokrajčić za ovaj današnji pomalo neuobičajen ručak, spoj pivca i zeca u jednom loncu, svakako i Željku koji se kao dobar domaćin pobrinuo za sve ove blagodati. Po ručku dobro dođe dobro rashlađena piva i to točena što je zapalo zeta Baju za angažman.
Za kraj današnjeg druženja Željko se pobrinuo da se odigra jedno balotanje. Nakon što smo odlično proveli ovaj dan pred samu večer polagano se spuštamo u selo po prekrasnom zalasku sunca koje je uobičajeno u našem kraju.
Kako je bilo u prilogu niz fotki.
/Bože Radoš/
