Omolje; 14. lipanj 2016. godine

            Kada je prije neki dan zbog kumstva dolazio Tadija iz Austrije, neizbježna je bila partija bele na  Tadijin način. Uobičajeno je da se tada okupi stalna ekipa planinara koja obvezno provede jadan dan zajedno. Kako je ovaj put Milan  dolazio na dva dana a i obveza oko kumstva je bilo na pretek,  za planinarenje nema se vremena, mobilnim brzoglasom   brzo je dogovoreno silo. Napomenimo da za ovakve susrete Tadija uvijek pripremi neko novo iznenađenje, kojeg mi sa zadovoljstvom podijelimo. Uobičajeno je da Tadija za dolazak u Omolje pomno izabere neku od bečkih poslastica, ovisno o vremenu gdje mi to možemo spremati, bilo u Seoničkoj planini, Omrčenici ili Blidinju, ovaj put se odlučio za kućni aranžman.

            Kako su se uzvanici okupili (Stipe, Mate, Bože a kasnije i Zdravko) dočekao nas je spremljen kartaški stol uz  poslužena prvoklasna vina. Nakon jedne partije Tadija svoje mjesto prepušta Zdravku a on se hvata kuharske kecelje i posla. Priče i smijeha nije nedostajalo, pogotovo priče sa Kariba  odakle se prije par dana vratio Stipe. Pošto se radi o Vukadinu tu uvijek lipe priče ima.  

            Čim je Tadija svoj kulinarski dio posla završio,  bela se prekida, da bi se kušale prvorazredne kobasice (Bečke) a vino je poslije nekako bolje išlo. Nekako nam vrijeme brzo prođe iako smo već duboko zagazili u novi dan. Što se danas može poželjeti više kad se okupi društvo uz potpunu opuštenost  proveli  zajedno slobodno vrijeme, što je u zadnje vrijeme rijetkost.  Moram priznati, u čemu se svi slažemo,  da je Tadija i ovaj put položio ispit.

            Pozdrav Tadiji u Beču iz omoljske svakodnevnice.

                                                                                                                                                  /Bože Radoš/