Omolje, 5 listopada 2015. godine

Jesen u naše mjesto donosi novi izgled i ljepotu kako bi po zadnji put zablistala  u svoj svojoj punini pred odlazak u zasluženi san. Nova paleta boja nadobudnog slikara. Po zadnji put u ovoj godini ušminkane okućnice,  poput novog školarca pred polazak u školu. Sve je nekako umiveno, poštucano,  sklonjeno i posloženo.  Za oko mi zapne jedna tako uređena okućnica. Zastanem i neprimjetno obiđem, poput lopova,  kako ne bi remetio mir i zaokupio znatiželju. Uživam u pogledu. Sve je tako usklađeno i posloženo. Rekli bi - sve kako treba. Cvijeća  na balkonima, vazama u cvjetnjacima u punoj  svojoj raskoši. Teško je ne zabilježiti taj sklad ukusa i truda za lijepim.  Pored ljepote koja me zaokupila, zaokuplja me dječja igra i graja. Njih  četvoro  razigranih u ovom raju. Ne narušavam njihovu igru i ne smetam im. Oni su i dalje  zaokupljeni svojom bezbrižnom igrom bez obzira ma moju nazočnost. Ne primjećuju me. U ovom lijepo uređenom kutku ove uređene okućnice brine umirovljenik Iko Radoš i to sve zbog svojih razigranih unuka. U ljepoti trenutka i života treba uživati. Život je ovdje tek započeo, veseo i razigran.

                                                                                   /Bože Radoš/