Omolje, 17 svibnja 2015. godine
Na Bleiburškom polju obilježena je 70. godišnjica bleiburške tragedije hrvatskog naroda u svibnju 1945. godine kada je nakon predaje saveznika hrvatskih snaga i civila jugoslavenskoj vojsci započelo sa likvidacijom na stotine tisuća pripadnika vojske NDH i civila koja je kasnije nastavljena u logorima i Križnim putovima. Na komemoraciji se prema procjeni okupilo do 70 tisuća sudionika 70. obljetnice bleiburških događanja. Misno slavlje za sve nevino ubijene predvodio je Zagrebački kardinal Josip Bozanić. Napomenimo da ovom skupu od političkih predstavnika nije nazočio niti jedan izaslanik sadašnje Vlade RH.
Da se posjetimo:
Pokolj na Bleiburškom polju je ratni zločin i zločin protiv čovječnosti kojeg je počinila tzv. Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije. Početak ove tragedije dogodio se 15. svibnja 1945. kada su se Hrvatska vojska i civili počeli povlačiti prema saveznicima tj 8. Armiji britanske vojske koja je bila raspoređena kod Bleiburga. Sam pokolj započeo je 17. svibnja a nastavljan je masovnim likvidacijama nekoliko narednih mjeseci. Nakon predaje vojske NDH i civila likvidacije su vršene u narednih nekoliko godine u marševima kroz Jugoslaviju. Svjedoče mnogi preživjeli koji su prošli sve strahote logora i Križnih putova. Bleiburg je tako postao simbol i metafora svih hrvatskih stradanja od komunističkih pobjednika 1945., iako je samo manji dio vojnika i civila ubijen na samom Bleiburškom polju i u okolici. Zato se imenom Bleiburški pokolj označavaju svi ti pokolji zarobljenika, bez obzira gdje se dogodili.
Pokušaj vojnog vodstva HDH de se preda zapadnim saveznicima, kako bi izbjegao pokolj od strane jugoslavenskih komunističkih partizana osta je bez uspjeha. Britanski general Patrick Scott nije prihvatio zahtjeve predaje generala Ive Herenčića, nego je zahtijevao da se moraju predati Jugoslavenskoj armiji, koje je predstavljao Danilo Basta, politički komesar 51. vojvođanske divizije.
Sjedište brigadira Scotta, zapovjednika 38. pješačke brigade, bilo je tada u Bleiburškom dvorcu, smještenom na brijegu koji dominira cijelim gradićem Bleiburgom. Scott je uspio nagovoriti Bastu kako je najprihvatljivije da uvjeri Hrvate neka odlože oružje i dobrovoljno se predaju. Sljedeći je razgovor Scott vodio s nesretnim hrvatskim zapovjednikom, generalom Herenčićem, kojeg je Scott uspio zavesti i prisiliti da prihvati uvjete predaje. Ultimativne pregovore Basta je zaključio riječima: »Zahtijevamo bezuvjetnu predaju cijele vojske za jedan sat. Ako prihvatite, žene i djeca mogu se vratiti svojim kućama. Vojnici i časnici ostat će ratni zarobljenici, te ćemo ih povesti u Maribor gdje će im se suditi. Ako ne prihvatite uvjete za petnaest minuta, započeti će opći napad i vi se nećete imati pravo pozivati na međunarodne konvencije Crvenog križa.» Znamo što se dogodilo.
Potrebito je napomenuti kako su se ovi pregovori u Bleiburškom dvorcu odvijali samo usmeno. Nije vođen nikakav zapisnik niti je potpisan bilo kakav dokument. Nakon predaje i razoružanja uslijedile su likvidacije i najveći masakr Hrvata u povijesti.
Višegodišnjim istraživanjem, prof. dr. Mate Šimundić je prikupljajući podatke došao do podataka o broju ubijenih: u Dravogradu je ubijeno između 50 000 i 70 000 ljudi, u Mariboru je iskopana grobnica u duljini od 3000 metara u kojoj je ubijeno između 40 000 i 70 000 ljudi, na Bleiburgu je ubijeno oko 30 000 ljudi, a na 'marševima smrti' stradalo je oko 125 000 ljudi. U taj broj ulaze ljudi stradali na putu, te oni koji su završili u 'manjim, usputnim' logorima. Prema njemu, nakon Drugog svjetskog rata, stradalo je ukupno između 245 000 i 295 000 ljudi. Također hrvatski povjesničar John Ivan Prcela zajedno sa skupinom hrvatskih autora (Stanko Guldescu i dr.) dolazi do zastrašujućih brojke koje govore da je broj ubijenih hrvatskih državljana po svršetku Drugog svjetskog rata na 600.000.
Nema mjesta iz vremena NDH iz kojeg nema ubijenih, bilo da se radi o vojnicima ili civilima. Tako se iz Omolja u vihoru rata na Bleiburgu našlo preko 70-ak osoba. Mnogi su po predaji završili u jamama i tenkovskim rovovima diljem Slovenije. Veći broj njih je prošao Križni put i logore. Prema podacima, iz Omolja nakon Bleiburga ubijeno je 20 osoba od toga je 17 vojnika 3 civila od kojeg je jedno dijete. Svi drugi prošli su strahote logora i Križnog puta.
/Bože Radoš/
