Nedjelja, ožujka 1. na 2015-u godinu  za lijepog vremena, pomalo oblačnog, krenusmo na jednu ne tako zahtjevnu rutu u seoničku planinu.  Vrijeme nije za neku ozbiljniji pohod jer snijeg je još velik i južan pa nam onemogućava ozbiljnije ture.  Iako nismo  u punom sastavu, nas četvorica ovog puta odlučismo  da se malo trznemo iz zimske letargije. Do snijega i vikendica, pa nazad. S nama su uvijek vjerni pratitelji Šaro i Roki. Dok su oni uživali valjajući se po snijegu mi smo uživali u prekrasnim krajolikom i vidicima koji se pružaju  na spaljeno  Duvanjsko polje i prema snijegom okovanom Vranu i Čvrsnici.    

Svi vi koji niste  doma a volite planinariti nemojte žaliti. Kako je bilo prosudite sami kroz nekoliko fotki.

                                                                              /Bože Radoš/