Omolje, 8.12.2014. godine

Okišilo se ove godine, u studenom i prosincu. Južina,  visoka temperatura za ovo doba godine, uz  kišu,  zadali su dosta poteškoća Duvnjacima. Vrijeme kolinja je za nama, nikako da se preokrene, na ono pravo duvanjsko vrijeme, da puca bura i studen zalazi za nokte. Slušaju se svakodnevno vremenske prognoze, ne propuštaju se niti jedne vijesti od jutra do navečer. Što će biti od ovolikog mesa – pitaju se mnogi. Pripremilo se dosta toga za zimu, „na uobičajen duvanjski način“.  Nezabilježeno je u kronikama, da u ovo vrijeme duvanjskim poljem gospodari magla i visoka temperatura, da neven cvjeta, da salata raste…, a bure niotkud. Dosada je bura bila glavni izvoznik, sada kao da je došlo vrijeme da se pomalo pribojavamo sa nestašicom ovog bogom danog resurs – u šali će mnogi reći. Ima onih koji su nekako skeptični ove godine prema buri, kao da ih je strah, da ćemo ovu duvanjsku deliciju morati uvoziti.  Treba osušiti meso, ono u ovo vrijeme čezne za hladnoćom,  jer uskoro dolaze blagdani.

            I kad je svima ponestalo strpljenja zbog svakodnevnih  pregledavanja mesa u sušnici, da se nije ne daj bože pokvarilo, okrenulo je na buru. Zapuhala je lagana bura, rastjerala maglu i oblake sa  Duvanjskog polja, a temperaturu oborila na primjerenu visinu. Jutros  su svi rastvorili otvore na sušnicama, da se malo provjetri a bura prožme meso.   Lijepo je vidjeti u sušnicama kako bura lagano ljuljuška komade obješenog mesa i drugih mesnih proizvoda. U zadnji čas reklo bi se.

            Blagdan je Bezgrješnog Začeća Blažene Djevice Marije, valja nam posijati pšenicu ili će to neki na dan  sv. Lucije. Kako bilo ovo su manje brige,  negoli one u iščekivanju hladnijeg zraka a snijega da ne govorim.

                                                                                                                      /Bože Radoš/