Omolje, 27 kolovoza 2014. godine

                Kada jednom naučiš neki posao cijeli život ga znaš raditi. Tako je i sa australcem Milanom  koji je nakon 43 godine uzeo u ruke kosu kovanicu i kosio. Više od želje nego iz neke potrebe.  Pošavši stricu  Šimunu, da vidi što radi taj 82 godišnji vitalni starac, zateče ga sa kosom u ruci gdje se sprema pokositi malo djetaline za svoje svinje.  Daj der je striče, kruva ti - povika Milan.Uze kosu i brus, ko stri kosac, naoštri kosu pa krenu istjerati jedan mav.  Nakon nekoliko zamaha kosom  uzviknu – Bogami ide to meni. Sa strane ga posmatra supruga Monika, koja je inače Irkinja, smije mu se kako Milan sve poskakiva za kosom. Ne zna  Monika što je kosa prestavljala Duvnjaku u neka vremena.  Prestiž, ugled.  Samo vrhunski kosci znali su kosu „urediti“ i snjom kositi cijeli dan.

            Kako  je Milan sve više kosio osjetio je potrbu da zavapi za obračunom sa svojim prijateljem  Pešom  koji se trenutno nalazi u  Australiji. – Disi Peša, da isprobamo gvožđe ljuto!  Nastavi kositi.

            Svi naši iseljenici kada dođu u svoj  rodni kraj na odmor, prisjete se svega onoga što su kao mladići radili, što ih još više povezuje u toj dalekoj zemlji.  Jedino na takav način čuvaju uspomenu. Tako i naš kosac koji je s užitkom pokosio jedan  mav. S guštom naravno.     O ovom događaju bit će još dosta priče kada se vrati nazad u Australiju.  

                                                                                                          /Bože  Radoš/