Omolje, 18 kolovoza,   2014. godine

                Nakon blagdanskih dana u kojima se dosta jelo i pilo trebalo je nešto uraditi da se ta količina prikupljene energije nekako isprazni. Za jedan takav iscjediteljski poduhvat uvijek je planinarenje to koje uskače u pomoć i uravnotežuje tjelo i dušu. Okupila se grupa željni hodnje, među kojima i australac omoljskog roda. Želja mu je da se preko stare lokve popne na Orlovkuk, kako bi se prisjetio nekadšnjih mladalačkih dana. Njemu za želju a nama za okrijepu. Krenusmo u jutarnjim satima "krivim putem" do stare lokve, gdje zasjedosmo i onako po „čobanski“ prezalogajismo obilate domaće hrane. Cijelim putem polagano, uz priču australca, o vremenu proteklom, mladosti  i nažalost o politici svagdašnjoj.

            Nakon solidnog odmora i okrijepe treba nam na Orlovkuk, polagano bez žurbe. Na samom vrhu još jedna sjedalačka postaja. Lijepo vrijeme nam je dozvoljavalo i udovoljavalo naše prohtjeve. Uživalo se u svakom pogledu u svakom ispričanom vicu i iskonskim pričama. Fotografiranja u raznim pozama moram priznati da su nam  dosadila. Nešto malo za naše u Australiji za one koji nisu poodavna dolazili, da vide i da se ima o čemu razgovarati.

            I na kraju valja nam nizbrdo niz strme obronke ove domaće planine, do kuće Milana Tadića gdje nas dočeka hladno piće, kako kažu australci „iz friđa“.

            Iako znojni, priznajemo bilo je dobro. Dogovaramo novu rutu, po našoj planini, za australca zna se. I na kraju, ovo je bilo malo i za Pešu.

                                                                                              /Bože Radoš/