Kad pogledam oko sebe i vidim što svijet reklamira ovih dana onda mislim da smo malo zaboravili o čemu se uopće radi, piše Stjepan Ivan Horvat.

         U ove dane nije najvažnije jelo, opijanje i ludovanje uz obiteljske fotografije, nego iščekivanje Božića i svijest da smo na ovoj zemlji „samo“ u prolazu. Riječ je o nečemu neusporedivo važnijem od dobrog kuhanog vina, kobasica i fritula. Ma nema u vinu i papici ništa loše, ali ne smijemo si dopustiti da nam to bude glavna stvar došašća. Pogotovo sada, kada se toliko toga oko nas u životu mijenja, budućnost čovječanstva iz dana u dan postaje sve neizvjesnija, a životne prioritete treba preispitati i dobro posložiti.

          Da, trebamo biti sretni, jer ovo su posebni dani, ali znamo li uopće zašto?

       Mislim da bi onaj gore koji je dao život za nas želio vidjeti nešto drugačije. Ne ispraznu raskoš, već skromnost, ne oholost, već poniznost, ne toliko darove, već dobrotu, ne ponos, nego oprost. A najviše od svega ljubav.

         Blago onima koji to razumiju, onima drugima još nije kasno.