Još malo blaga koje je preostalo u Omolju može se vidjeti jedino  kod Križe.  Dvadesetak ovaca sa  razigranim janjcima zatekoh Križu na obližnjoj livadi. Pridružih mu se na višesatnoj zajedničkoj čobaniji. U našoj pratnji našao se i Bigo, po prvi put u ulozi psa čuvara. Više je vremena provodio sa nama dvojicom  slušajući naše dokolice nego li pazio na ovce i janjce.  Izgledalo mi da bi bio najsretniji da se i on malo zaigra. Dok se razigrani janjci utrkuju po livadi a ovce se napasaju mladolike trave nas dvojica se lagano premještamo malo u hladovinu pa malo na sunce.  Malo priče pa poneki korak a vrijeme polagano izmiče. Ovo je trenutak koje me vraća u djetinjstvo i kojeg se rado sjećam, pa stoga mi ne preostaje mi ništa druga nego da fotografiram trenutak i vrijeme sjećanja. Bar za povijest. Tko zna, kad više biti u ovakvom ambijentu prirode i blaga.