J. Čevra/Herceovina.info

Kada govorimo o duhovnosti kao okrenutosti svom unutarnjem svijetu, povezanosti sa sobom i povezanosti s Bogom pitamo se koliko je ona prisutna u životu modernog čovjeka danas. Može li se povući usporedba kako je to bilo primjerice prije 10 – 20 godina te je li moderno doba išta promijenilo po tom pitanju za Hercegovina.info govori hercegovački franjevac fra Sretan Ćurčić.

“Što se tiče usporedbe mislim da ne smijemo generalizirati probleme i stanja u društvu. Postoje teži i lakši periodi vremena u kojem živimo. Netko se nosi bolje, a netko slabije s onim što nam društvo nameće. Čovjek ima različite potrebe, želje i nagone. Primarne čovjekove potrebe su one za hranom, vodom, zrakom, spavanjem, preživljavanjem. Osim ovih potreba, čovjek ima potrebu za postizanjem boljih relultata, prelaženjem granica i postizanjem savršenosti”, objašnjava fra Sretan te dodaje kako čovjek želi produžiti svoj život i saznati što ga čeka nakon smrti. 

“Tako čovjek čezne za transcedentnim (s onu stranu) i ta težnja spada u najizvornije čovjekove potrebe. Uz najstarije ljudske kosti koje su pronađene, također, pronađeni su i bogoštovni i religiozni predmeti. To je samo znak da je čovjek oduvijek imao potrebu pronaći smisao svoga postojanja na zemlji. Život bez duhovnosti je čisti materijalizam”, dodaje naš sugovornik koji također smatra da duhovni život pruža čovjeku mnoge odgovore. 

“Sami religiozni obredi koje čovjek obavlja pružaju mu mnoge utjehe i svakako život mu postaje plemenitiji i bogatiji. A ako u duhovnosti susretnemo Boga, susrećemo se i sa samim sobom. Susret s Bogom oslobađa nas mnogih spona, osjećaja osamljenosti i neshvaćenosti. Susret s Bogom u molitvi daje nam sasvim drugačiji pogled na životnu stvarnost. Bit našega života je Boga upoznati (susresti) i Njemu služiti”, naglašava fra Sretan.

Smisao zemaljskog života

Konstatirali smo kako često vidimo da se mnogi ljudi koji naizgled vode idealne živote zapravo suočavaju s problemom da ih to sve ne ispunjava. Često imamo sve, a nismo sretni  pa se postavlja pitanje u čemu je problem ili preciznije rečeno: u čemu je smisao. 

“Kad razmišljamo o smislu zemaljskoga života svjesni smo da je ograničen vremenom i prostorom, te da ga ne možemo zaustaviti, a uz to, jedina sigurnost dok živimo jest životna nepredvidivost. Ne znamo što nas sutra čeka i nije rijetkost da nam se događa ono što najmanje želimo i tražimo. Stoga bi pametno bilo doživjeti trenutak života. Što više imamo doživljenih i proživljenih trenutaka to više živimo svoj život”, objašnjava fra Sretan te dodaje kako postoje nametnuti standardi koji se jednostavno ne mogu pratiti. 

“Što god više imaš, još više trebaš i misliš da ti nedostaje. Ne vidiš ono što imaš, već vidiš ono što drugi imaju. Tako čovjek žuri i vječito traga, a ne vidi toliko divnih stvari i osoba kojima je okružen. Mnogi ljudi se prikazuju sretno i ostvareno, a nisu takvi. Mnogi se prikazuju zadovoljno i nasmijano, a nisu takvi. Na neki način glume. Jedno je unutar čovjeka, a drugo je vani. Čovjek koji glumi, duplo više se umara. To je jedan od razloga zašto su mnogi umorni od života i zašto ih mnoge stvari koji imaju ne ispunjavaju”, zaključuje. 

  Poruka za mlade ljude

Svjesni smo da se mladi ljudi u modernom dobu nose s brojnim izazovima pa smo pitali kakvu poruku ima za njih: 

“Ono što bih poručio mladima je poruka ohrabrenja. Stvoreni ste na sliku Božju. Pored osam milijardi ljudi ne postoji nitko kao ti. Original si i nemaš svoje cijene. Nemoj se prodavati niti omalovažavati. Vjeruj u sebe. U tebi postoje mnogi talenti koje trebaš iskoristiti. Budi strpljiv. Zavrni rukave i budi borac. Svaki dan reci jedan kratki zaziv, a to je: Bože, daj mi milost da se ne zeznem u životu! Kad ti se nešto loše dogodi nije kraj svijeta. Nakon kiše dolazi sunce. Nisi sam! Bog te voli! Samo mu otvori svoje srce, jer Njegove su ruke uvijek ispružene prema tebi”.

Fra Sretan navodi i da je godinama  radio i radi s mladima te smatra da je to uistinu težak i preodgovoran posao, osobito u današnje vrijeme. Kao poruku svim krizmanicima, prvopričesnicima te njihovim roditeljima istaknuo je: 

“Mladima se nudi na stotine puteva kao životnih odgovora, ali samo jedan put vodi njihovom ostvarenju. Roditeljima bih savjetovao da što više vremena provode sa svojom djecom i da dadnu sve od sebe kako bi se djeca osamostalila. Da utkaju u njihove živote osjećaj samopouzdanja, pravednosti i prihvaćanja drugih ljudi. Sakramentalni život je siguran put čovjekovu ostvarenju na zemlji.”

Najdraža molitva

Pitali smo fra Sretana i ima li neku svoju najdražu molitvu i može li je podijeliti s čitateljima, na što je rekao: 

“Mnogo puta sam doživio od ljudi da traže da im preporučim neku molitvu. Očito je ljudima teško i misle da će molitvom riješiti svoje probleme. Isus sam govori da s mnoštvom riječi ne možemo umilostiviti Boga. Bitno je da naša molitva izrečena s usana bude odraz naše nutrine. Najsavršenija molitva je Sveta Misa. Misa nije magija. Samo prisustvo na njoj neće nas promijeniti. Pametno bi bilo uvijek prvo zahvaliti Bogu iako možda osjećamo prevelik teret i križ života. Zašto? Pa zato što može biti i sto puta gore, a možda je to upravo vrijeme naše kušnje. Zahvalnost bi trebala biti naš životni stav”, objašnjava nam te dodaje kako voli strelovite (kratke) molitve i zazive. 

Podijelio je s nama tri zaziva koja često u jednom danu ponavlja, a to su:

• Hvala ti, Isuse, na darovanom životu!
• Smiluj mi se, Isuse, i oprosti moje grijehe!
• Isuse, daj mi milost da osjetim tvoju ljubav!

“Izdvojio bih treći zaziv. Onaj tko osjeti Božju ljubav, taj je zadobio smisao svoga života. Samo osjećaj Božje ljubavi može čovjeka potpuno preobraziti. Znamo mi da nas Bog voli, ali tu ljubav ne osjećamo. Zato ovu rečenicu neprestano ponavljam”, naglašava fra Sretan.

Svibanj je “Marijin mjesec”

Mjesec svibanj je „Marijin mjesec“ odnosno razdoblje u kojem se posebno molimo Blaženoj Djevici Mariji, kroz svakodnevnu molitvu krunice. Fra Sretan je i župnik u župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Seonici pokraj Tomislavgrada. Pitali smo ga - kada govorimo o Marijinom životu i svetosti, što je ono što nas u današnje doba može posebno nadahnuti i ohrabriti. 

“Vjerojatno prva riječ koju smo svi izgovorili bila je ‘mama’. Majčinska ljubav je bezinteresna ljubav na zemlji. Majka je istinski dar svima nama. A uz to mi kršćani imamo Nebesku Majku. Pred Marijom najlakše padnemo na koljena. Gospi se najlakše molimo, jer to je Majka, koja razumije i ne odbija naše vapaje”, objašnjava fra Sretan te dodaje kako nam Gospa može biti u mnogim stvarima uzor i poticaj za naš život. 

“Meni je jedan detalj fascinantan i veliko nadahnuće iz života Blažene Djevice Marija. To je događaj kada je anđeo Gabrijel navijestio Mariji da će začeti i roditi Sina po Duhu Svetom. Vjerojatno je Marija kao djevojka sanjala i maštala o svome vjenčanju, mužu, svojoj djeci i unučadi, o mnogim lijepim događajima iz budućnosti. I samo u jednom trenutku Anđeo joj je sve planove poremetio, sve što je sanjala palo je u vodu. Ali Marija hrabro prihvaća volju Božju i kaže: Neka mi bude. Velika vjera, poniznost i milost. 

I u našem životu nije rijedak slučaj da nam se dogodi nešto što najmanje očekujemo i želimo. U tim trenucima ne možemo iz svoje kože iskočiti niti svoju glavu promijeniti. Nemamo koristi da kukamo niti da se sekiramo. Poput Marije najbolji odgovor je prihvatiti svoj život i hrabro s Gospodinom ići naprijed”, objašnjava. 

Hercegovačka ljubav prema Svetom Anti

Poznato je da Hercegovina gaji veliku ljubav prema Svetom Anti Padovanskom, uveliko ga slavi i moli mu se, a uskoro će se obilježiti i blagdan Sv. Ante 13. lipnja. Pitali smo fra Sretana što misli zašto je  baš Sveti Ante mnogima omiljeni svetac te što bi iz njegova života izdvojio kao inspiraciju za naš svakodnevni život. 

“Ante Padovanski bio je fratar. Kad je umro odmah su toga dana djeca trčeći ulicama vikala: Umro je svetac! Umro je svetac! Dakle, već za svoga života ljudi su ga voljeli i smatrali svetim čovjekom. Sveti Ante bio je uistinu ponizan fratar, učen teolog, vrstan propovjednik koji je znao lijepo govoriti i tumačiti sveto pismo i malima i velikima. Osvajao je srca ljudi jer im je uvijek bio spreman pomoći. Bio je potpuno Božji i potpuno ljudski. Drugim riječima bio je običan čovjek koji se prepustio Božjoj volji da ga vodi. I zato su mnogi po zagovoru svetog Ante ozdravljali i danas ozdravljaju. Sveti Ante je bio ispružena ruka Kristove ljubavi, ruka koja je liječila, tješila, ruka koja je činila čuda, ruka koja je uvijek i u svakom slučaju pomagala i razdavala se za brata čovjeka”, objašnjava fra Sretan te dodaje kako je sveti Ante bio krhka zdravlja i imao svojih osobnih i crkvenih problema te je bio od svojih poglavara toliko ponižavan da su mu dali u početku samo da čisti hodnike i pere suđe. Bez obzira što mu se dogodilo on bi rekao: „Ja vjerujem da Bog ima plan sa mnom.“ 

“Ja vjerujem da Bog ima plan sa mnom”

“To je poruka i nama da izdržimo bez obzira kako se osjećali i koja se nepravda nadvila nad našim životom. Svetost nije ne griješiti. Svetost je pasti i ustati te ustrajati u ustajanju”, zaključuje fra Sretan Ćurčić na samom kraju našeg razgovora.