Sve je toplije i dan je sve duži. Sunce je dosta ojačalo i svakim danom svojom toplinom lagano  tanji pokrivač ušuškanog  sela u zimsku idilu.  Dugo snježno vrijeme nas vraća u vrijeme 70-ih godina, kada je zima bila dostojna svog imena. Snijega   ima još dosta, rasutog  po polju i planinama. Skijališta  rade punom parom. Svi koji su u zimi tražili sebe odavna su se našli, bilo da su gastronomi ili uživatelji svih  ski ponuda ili da prakticiraju svjež zrak pa im je planinarenje izazov.

     Cvrkut ptica koje su svakim novim danom sve glasnije, nagovještavaju neko novo vrijeme.   Proljeće smo što nije  stiglo, rascvali bobci, mame naš pogled i pozornost, svojom svjetlo zlatnom bojom, bojom sunca.   I dok sva ta simbioza isprepleće neko novo vrijeme dolaska i sadašnje vrijeme odlaska nije mi ništa preostalo nego da sve to zabilježim fotoaparatom i zarobim svu tu ljepotu kako je ne bi sačuvao samo za sebe  već je darujem na poklon.