Hrabru ženu opisat ću sada
Ljilju Zrno iz Tomislavgrada
U brigadi Kralj Tomislav bila
Domovini časno je služila
Galečići mjesto kraj Šujice
Rodno mjesto naše pokojnice
Prva crta obrane nekada
Od kad Kupres pade i nastrada
Šujica je mjesto u dolini
I prelijepoj pitomoj kotlini
Ljilja Zrno hrabra heroina
Koju u boj pozva domovina
Tehničar je i bolničar bila
S braniteljima i jela i pila
Na bojištu ozljede i rane
Sve su brzo bile previjane
Blistala je u snazi i volji
Davala je sve za život bolji
Vitezovim divila se svuda
Koji rade na bojištu čuda
I nadljudske pružaju otpore
Da obrane i kopno i more
Glavni teret muški su podnijeli
Na plećima obranu iznijeli
Al i žene potpora su bile
I uz rame s njima se borile
I njih puno za slobodu pade
Bez života jedinog ostade
Bojovnici prvi su na crti
Izloženi pogiblju i smrti
Uz njih uvijek sanitet pri ruci
Da pomognu u velikoj muci
Ranjenima prvu pomoć daju
I teške im rane previjaju
Sa prve ih tad crte izvlače
Do bolnice prve ih odvlače
Al nažalost često se događa
Neprijateljski metak i njih gađa
Oklajnica nad Doljanim stijene
Nadaleko strme i čuvene
Sa svih strana kad su napadnute
Blokiraju i staze i pute
Sanitet je u pomoć im pošo
Al do cilja nikad nije došo
U zasjedu oni uletili
Zarobljeni i mučeni bili
Sve na kraju zvjerski ih pobili
I Ljilji su metak namijenili
Ljilja prva ubijena bila
Koja milost nije ni tražila
U brk im sve što misli rekla
I od metka hrabro je poklekla
Kad bih deset života imala
Svih bi deset za Hrvatsku dala
Otac doma sa braćom ostade
Ljilja hrabro na bojištu pade
Petroviću iz Studenih vrila
Akcija je ovo zadnja bila
I Ivanu Radoš iz Omolja
Presudila krvnička je volja
I ranjenih bilo tada dosta
U brdima naša mladost osta
Zbog nečijeg iskrivljenog uma
Krvav kamen livada i šuma
Ucviljeni dosta majki osta
I život im teška patnja posta
Dok krv naša nevina se lila
Europa je bez granica bila
Sastavio. Ivan Čuljak
Rovišće: 26.01.2023. god
