Da se ne zaboravi, crtica iz duvanjske povijesti,  hajduk MijatTomić.

   Donosimo fotokopiju pisma hajduka Mijata Tomića   koje se čuva u Veneciji, kojeg je providur  iz Zadra 11. siječnja 1640. godine uputio duždu u Veneciju (prijevod na talijanskom  jeziku) kojeg je Mijat Tomić uputio Omer-agi, zapovjedniku Imotskoga.

„ Od mene Mijata, Vašeg sluge, poklon pozdrav Omer-agi, zapovjedniku Imotskog. Čuo sam da si mi oduzeo svu stoku moju i moje braće i još konja, stvar koju nisam očekivao od tebe koji si mi ravan glavom.

      Ja sam tebi dobro činio: Prvo, nisam dopustio da ti se odnesu kabanice… Drugo dobro što sam ti učinio: kad si išao u Sarajevo, htjeli su te ubiti, ali ja to nisam dopustio. Treće dobro: kada si bio u Sarajevu, htjeli su opljačkati tvoje stvari i sve tvoje na dvoru, ali ja to nisam dopustio. Četvrto dobro: kad su htjeli odnijeti paši ono što si bio dužan, i kad su to htjeli silom, izvući od tebe, to ja nisam dopustio. I zato te molim nemoj dopustiti da ti jedan prijatelj postane neprijatelj. I stoga vrati sve  što si oduzeo. Ako ne budeš htio vratiti, znaš što radiš. Ako misliš da ja nemam snage, imam  četrdeset svojih ljudi koji su rođeni pod puškom i sa sabljom. I nemoj slušati Sulejmana od Županjca jer ćeš završiti kao Crni Arapin.

Napisah ja, Mijat, glava čete, sa svim svojim drugovima pod nebom, ali koji se nalaze na zemlji!“ 

Objavio Anđelko Mijatović u knjizi „Narodne pjesne iz Hercegovine i Duvanjsko-Livanjskog kraja“