Dika

Ima jedna pjesma

koja već dugo živi u meni.

Kroz moje misli, trenutke,

kroz vene teče.

Svaki put kada zapisati sam htio

drhtale su ruke, srce je tuklo,

a na lice i suze i osmijeh.

Treba naći rime opisati to ime.

Čudesna blagost samo biva

u takvog ljudskog diva.

Oči , pogled koji ništa ne skriva,

blagost kroz riječi, osmjeh...

Ta neobična dobrota širila se svud,

kao cvijeće u proljeće.

Kad je bila vojna

on je bio bojna, bio sloboda

bio je vod, čovjek, rod!

Kada je njegova krv po tlu tekla,

šaptao je molitvu što mati mu je rekla.

Ima takvih ljudi takvih divova

što ih njihova skromnost, tišina

plemenitost i dobrota ka zvijezdama vode

a narod ih pamti kao svjetionike slobode.

Čovjek, sloboda, dobrota,

vod, bojna, vojna,

uspomena jer bio je Dika

Ivica Mioč zvani Ika