Poslije završetka Drugoga svjetskoga rata, UDB-a je na području Širokog Brijega i šire, okrutno ubila veliki broj „križara“, odnosno „škripara“, čija je tijela izlagala na raznim mjestima u Općini (zidovi groblja, mostovi, seoski trgovi, ceste, itd.), gdje su pokazivani za primjer što će se dogoditi onima koji ne misle isto i ne slijede komunističku ideologiju. Te žrtve nazivamo poratnim žrtvama. Također u žrtve poraća spadaju i članovi njihovih obitelji, sumještani i prijatelji (brojni civili, žene, djeca, starci, bolesnici itd.) koji su „radi viđanja s križarima“ mučeni i ubijani. Isto tako je u poratnim godinama UDB-a veliki broj civila, samo na osnovi sumnje da se viđaju s križarima, zatvarala i osuđivala na višegodišnji strogi zatvor s prinudnim radom, što su ga izdržavali po raznim kazamatima u bivšoj Jugoslaviji.

      Na Mosoru blizu Gostuše 18. rujna 1946 godine, pripadnici zloglasne UDB-e su škripare (njih 10) na spavanju poubijali, a potom spalili.

Navodimo imena škripara koji su ubijenih na Mosoru, za čije ubojstvo nitko nikada nije procesuiran.

1. Marijofil Mandić

2. Zlatko Ćavar

3. Jure Zovke

4. Božo Hrkać

5. Jakiša Alpeza

6. Vidak Prskalo

7. Veselko Rezić

8. Ivan Jurčić

9. Ivan Kolobarić 

10. Ivan Katura

Svake godine se pobijenim škriparima služi sveta misa, te se održava procesija do groba pobijenih “Škripara”.