Mjesec veljača  je prvim svojim jutrom pokazala svoju prevrtljivost. Nekoliko prijašnjih vedrih i sunčanih dana ali ipak prohladnih izmamilo je mnogobrojne palipoljce da svojim angažmanom polje pretvore  u svakodnevnu buktinju suhe trave ostavljajući iza sebe crnilo i pepeo. Smrad paljevine širio se duvanjskom kotlinom. Tako je omoljski dio Duvanjskog polja potpuno izgorio i uništio floru i faunu.    Sve je postade spržena i spaljena zemlja. I ono malo stanarica našeg polja je potražilo novo utočište u hladnim siječanjskim danima. I napokon. Snježna  veljača nam stiže poput lijeka da te sve bolesnike na neko vrijeme svojom terapijom pošalje na dulje vremensko liječenje.

       Jutro u Omolju zatečeno je ogrnuto u bjelinu  obasjanu sunčanim zrakama. Jak vjetar koji puše na valove skrivajući kristalna zrnca snijega u svojim zavjetrinama stvarajući male nanose. I dok se izmjenjuju; snijeg, vjetar, sunce i povremena vijavica u toplini doma mnogi znatiželjno kroz prozore promatraju ovu čaroliju koja svako malo nudi neku novu igru i perspektivu.

           Čarolija omoljskog jutra ne prestaje.