S ciljem što većeg razaranja i uništavanja na današnji dan, 24. lipnja 1992. godine, sa srpskih položaja preko Save na Slavonski Brod tijekom prijepodneva ispaljeno je više raketa tipa Luna. Njihova razorna moć ugasila je u ulici Ivana Merza u naselju Jelas dva mlada života. Stradali su 10-godišnji Goran Marić i 11-godišnji Jurica Marijić, najbliži bratići, djeca dvije sestre.
Kako bi izvidio položaje s kojih bosanski Srbi napadaju Slavonski Brod nešto prije podneva polijeće MIG-om 21 pilot Hrvatskog ratnog zrakoplovstva Antun Radoš. U 12 sati i jednu minutu na području Slavonskog Broda javlja kontroli da ima probleme s upravljanjem zrakoplovom. Minutu kasnije veza se prekida, njegov MIG nestaje s radara. U potragu za nestalim kolegom ubrzo kreće helikopter službe za traganje i spašavanje Hrvatskog ratnog zrakoplovstva kao i pripadnici vojske i policije iz Slavonskog Broda.
Ipak, postalo je očito kako je zrakoplov oboren te je pao na desnu obalu rijeke Save pod kontrolom neprijatelja. MIG, označen brojem 101, onaj kojim je Danijel Borović u veljači 1992. preletio iz Bihaća na pulski aerodrom, pao je u selo Kalenderovci nedaleko Dervente. Istog dana na banjalučkom TV dnevniku prikazani su ostaci zrakoplova, a TANJUG je objavio kako je njime upravljao bivši pilot istočnonjemačkog zrakoplovstva Franz Pama. Bio je to pokušaj srpske propagandne mašinerije da svijetu pokaže kako na hrvatskoj strani ratuju mnogobrojni strani plaćenici.
Ipak na žalost Antunovih prijatelja i obitelji u zrakoplovu se nalazio on. Ovaj junak rođen je 14. travnja 1950. godine u Plavni u Vojvodini. Odrastao je u Vukovaru na Mitnici u velikoj obitelji s osmero braće i sestara. U Mostaru je završio srednju zrakoplovnu školu, a u Zadru zrakoplovnu akademiju. Smiren, ozbiljan i suzdržan, bio je vrlo aktivan i svestran čovjek. Volio je stolarske poslove te vrt i prirodu, a izrađivao je makete brodova i zrakoplova. Jedno vrijeme igrao je nogomet za NK „Ovčara“. Sa suprugom Nadom imao je sina Maria i kćer Anitu.
Domovinski rat zatekao ga je na vojnom aerodromu Batajnica kod Beograda na dužnosti načelnika štaba lovačkog puka. Kada je odbio napasti svoj Vukovar kasetnim bombama kako mu je naređeno uputio je zahtjev za prestankom aktivne vojne službe. Kada su stigle prijetnje kako bi njegov sin, koji je bio ročnik JNA, mogao završiti na frontu Radoš povlači zahtjev. Tek kada je uspio sina izvući iz vojske bježi s obitelji iz Srbije u Hrvatsku gdje se stavlja na raspolaganje novoosnovanom Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu. Posmrtni ostaci heroja Domovinskog rata Antuna Radoša razmijenjeni su desetak dana kasnije te je pokopan na zagrebačkom Mirogoju uz vojne počasti.
