ićo krajinović ivan

 

 

         Za ovu godinu, Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Tomislavgrad  u čast i zahvalnost za poklonjeni život svojoj Hrvatskoj domovini našem omoljskom heroju Ivanu Krajinoviću „Ići“ izradila je svečanu zastavu, koju ćemo nositi ulicama Vukovara u  koloni sjećanja na Vukovarske žrtve, od Vukovara do Spomen groblja. Neka ova zastava bude poveznica mjesta tvog rođenja, života i mjesta tvoje smrti. Omolje – Kutina- Ovčara

         Ivan Krajinović – Ićo, rođen je 14. listopada 1966. godine u Omolju (Tomislavgrad, BiH). U Omolju  je sa obitelji živio do završenog 4. razreda osnovne škole koju je pohađao u Borčanima,  kada se sa obitelji seli u Repušnicu, općina Kutina  gdje završava  osnovnu, a potom i srednju školu, smjer strojobravar.

        Rat ga zatiče u Kutini gdje postaje pripadnika postrojbi HOB-a u Kutini. Krajem rujna 1991. godine uključuje se u  obrani Vukovara sa 58 pripadnika Hrvatskih obrambenih snaga (HOS). Od 58 pripadnika HOS-a koji su pristigli na vukovarsko ratište (od kojih je 14 ostalo braniti Bogdanovce), među preživjelima samo njih sedam nije bilo teško ili lakše ranjeno, a 25 ih je poginulo ili nestalo. Ivan Krajinović – Ićo, jedan je od njih.

        Sa svojim suborcima Ivan Krajinović raspoređen je na jednu od najtežih bojišnica u Vukovaru, na Sajmište, gdje su se odvijale svakodnevne borbe doslovno za svaku ulicu, za svaki položaj.

        Deveti studeni 1991. godine bio je za vukovarski HOS jedan od najtežih dana. Ranjeno je sedam HOS-ovaca, među njima i Ivan, od tenkovske granate. Ranjen je u ruku i nogu, i iako je do kraja dana odbijao napustiti položaj, zbog komplicirane rane na nozi, suborci su ga odnijeli u bolnicu.

       Nakon što je slomljena obrana grada, 20. studenoga 1991., Ivan Krajinović „Ićo“ je s ostalim ranjenicima i djelatnicima bolnice deportiran na farmu Ovčara, gdje je mučen, ubijen i zakopan u masovnoj grobnici.

      Nakon ekshumacije iz masovne grobnice, Ivan Krajinović „Ićo“ je 2001. godine identificiran DNA metodom,  ukopan je 23. lipnja 2001. godine na gradskom groblju u Kutini.   

           Počivaj u miru Božjem i neka ti je laka hrvatska zemlja za koju si se borio i za koju si na oltar Domovine položio svoj mladi život.